Praistorija i istorijat kose u globalu
Ova veb stranica koristi kolačiće. Saglasni ste sa tim ako nastavite da koristite ovu veb stranicu Ok Više informacija
/ Praistorija i istorijat kose u globalu

Praistorija i istorijat kose u globalu

 


25/10/18

Istorijat kose kroz vekove

 

Među najstarijim predmetima koje su arheolozi našli na njihovim iskopavanjima su češljevi. Napravljeni od kostiju, drveta, rogova nosoroga i krave, slonovače ili ribljih kostiju. Najstariji antikviteti svedoče da su ljudi bili zainteresovani za sređivanje kose.

 

Zašto smo izgubili dlake sa tela

 

Izgled naših predaka pre 500.000 godina je bio bitno drugačiji od ljudskog izgleda danas. Telo im je bilo skoro kompletno prekriveno debljom, gušćom i dužom dlakom nego što je naša. Gubitkom dlake, temperatura tela je morala da se prilagodi uslovima za život. Sa gubitkom dlake povezan je i razvoj crne kože, kao zaštita od visokih temperatura.

 

U ovom periodu, posle Australopithecines-a i Homo habilis-a, desila se promena vezana za smanjenje broja dlaka, iako se ona opažala i milion godina ranije. Ovo praistorijsko razdoblje se vezuje za pronalazak vatre i njenu upotrebu u domaćinstvu, kao i za prve migracije. Nakon toga počela je upotreba odeće napravljene od koža životinja i zaštita od hladnoće. Gubitak dlaka je za Čarlsa Darvina bila evolutivna prednost.  Manjak dlake je smanjivao i broj parazita i znatno uticao da ljudi budu zdraviji i čistiji. To je takođe, omogućavalao ljudskom telu da diše kada bi oni migrirali na veće nadmorske visine sa manje kiseonika.

 

Ovo je najprihvatljivija teorija: Kada su ljudi postali izloženi visokim temperaturama, najbolji odgovor organizma bila je crna koža sa melaninom i opadanje dlaka.

Teorija profesora Marka Pagela i Voltera  Bodmera sa Oksfordskog Univerziteta kaže, da je redukcija dlaka u ljudskoj evoluciji direktna posledica genetske adaptacije na vatru i konstantnu upotrebu odeće.

 

Osim ovog, postoje i drugi pristupi. Australijski antropolog i biolog Ian Gillian pretpostavlja  da smo krzno izgubili zbog nestanka gena u biološkom genetskom kodu, a kao posledica nošenja odeće da bi se zadržala toplota.

 

Nekada su primitivni ljudi  kosu sekli kamenim alatima, ostacima životinjskih zuba koje su koristili kao češalj, ili oštrim kvarcom.

 

Još od prvih trenutaka kosa je imala magično značenje. Verovalo se da duša čoveka živi u kosi. Organizovali su se religiozni rituali kojima su praktikovali nuđenje kose bogovima. Od tada su se mitološke priče i legende širile svuda.