29/04/20
Zanimljivo je da, uprkos sasvim solidnim teorijskim osnovama koje su postavljene posle Drugog Svetskog rata, transplantacija kose „ne mrda“ sa početnih pozicija. Sve se usporeno dešava sve do sredine 90-ih. Tek je tada hirurška metoda obnavljanja kose počela da daje dobre rezultate. Do tada su presađene dlake delovale „plastično“ i neprirodno.
Ali, od tada, sve počinje da izgleda neprimetno, a nove, presađene dlake izgledaju kao prirodne, one koju su tu originalno i bile. Razlog ovome je uvođenje tehnike mikrograftinga folikularne jedinice ili takozvane „transplantacije folikularne jedinice (Follicular Unit Transplantation – FUT)”. Tada je došlo do velike promene i transplantacija kose bila je prilično prirodna u odnosu na prethodne metode.
Najveći je napredak došao iz Kanade. Tamo je lekar dr Walter P. Unger. Dr Unger, koji je bio klinički profesor dermatologije i direktor programa stipendiranja dermatološke hirurgije na medicinskoj školi Mt. Sinai u Njujorku. On je razvio princip koji je pre njega definisao dr. Orentreicha, princip „dominacije donora“. To se desilo 1994. godine i bio je prvi hirurg koji je definisao donorske zone za transplantaciju kose, sa kojih se mogu uspešno uzimati dlake koje će uspešno biti presađene na teme i na zaliske i centralni deo glave. Te zone su na slepoočnicama i potiljku. Ovi nalazi dr Ungera i dalje služe kao osnova za skupljanje folikula dlaka na kojima počivaju i FUT i ekstrakcija folikularnih jedinica - FUE.
Kroz nekoliko dana čitajte kako je dalje tekla istorija presađivanja kose!
Pročitajte još: